Lična iskustva

San

Dragi praktikanti,

Podijelila bih s vama jedno iskustvo. Naime, jutros sam sanjala jedan jako intenzivan san, ali jako simboličan. To me podsjetilo na iskustva praktikanata koji u snovima nekad dobiju naznake za stvari na kojima trebaju poraditi i meni je ovaj san bio jako inspirativan. Možda će ovo moje iskustvo također pomoći nekome.

U ovim blagdanskim danima sam provela dosta vremena s obitelji, bili smo svi na okupu i bilo je jako puno situacija u kojima je testiran moj xinxing, posebno u aspektu toleriranja drugih članova obitelji. Od malena sam imala jako turbulentan odnos s majkom i često sam osjećala kako sam u toj obitelji kao "pala s Marsa" i nikako se nisam osjećala kao da pripadam. Drugi članovi obitelji su često to znali komentirati, da ne znaju odakle sam ja potekla i godinama su se na to zbijale šale.
Otkako sam počela s kultiviranjem moj odnos s obitelji se popravio, naučila sam ih prihvaćati i shvatila da sigurno postoji karmički razlog zašto su mi baš oni obitelj i da je to dobro okruženje za moje kultiviranje. Nakon mnogih uspona i padova sam naučila biti tolerantnija prema njima i ne svađati se te im ne zamijerati u srcu.

Ovih dana smo se malo intenzivnije družili i ja sam osjetila da me iritira svaka riječ, svaki pogled koji bi moja majka uputila ne samo prema meni nego i prema drugima... Jedva sam se suzdržavala od zajedljivih komentara i pitala se u sebi "pa kakav je ovo osjećaj"? Uopće nisam osjećala dobrodušnost prema njoj, upravo suprotno.

Preispitala sam se i shvatila sam da sam jos uvijek jako emotivno vezana za nju i za svu tu prošlost koja nas veže, da nosim duboke rane i zamijeranje zbog teških životnih situacija i da upravo nju krivim zbog mnogo toga. Gledajući još dublje, uvidjela sam generalno nezadovoljstvo po pitanjima obitelji i kako plutam u moru emocije, zamijeranja, zahvalnosti, svega po malo, sve sami qing. Malo me iznenadila dubina toga i nakon dosta suza i preispitivanja sam zaključila da je očito vrijeme da otpustim te predodžbe i da zaista gledam dobrodušno na sve oko sebe bez vezanosti za to da su oni moja obitelj ili ne. Zamolila sam Učitelja da ojača moje Ispravne Misli i nakon toga sam gledala Fa predavanje australskim praktikantima.

Onda se dogodio taj san. U snu sam bila u rodnom gradu, u ulici u kojoj sam odrastala. Šetala sam se po ulici sa ruksakom na leđima. Od nikud doznam vijest da mi je preminuo sedmogodišnji nećak. Ostanem šokirana, ali si u snu kažem "Ne postoji smrt". U srcu sam osjetila veliki pritisak i tugu, ali nisam plakala i samo sam govorila "Ne postoji smrt" i "on mi je nećak samo u ovom životu, ne budi vezana za to". I dalje nastavim sa šetnjom i opet tako saznam da mi je preminula majka. Isto tako me preplavi tuga, kao da mi je netko položio tonu kamenja na prsa, teško mi je disati, ali opet kažem "Smrt ne postoji". Nastavim sa šetnjom i onda mi samo počnu dolaziti slike, preminule bake, gdje su one sada i slično. Tada me obuhvati tolika tuga, nervoza i pomisao: "Pa, moram im otići na sprovod. Kako se to dogodilo? Što ću ja sada?" Tada odjednom osjetim da je taj ruksak na mojim leđima postao znatno teži i da mi otežava hodanje. Žurno krenem do ulaza u zgradu, da odem do stana i da vidim kada je organiziran sprovod, da se dogovorim sa sestrom.. Osjećam da mi naviru suze, očaj...

Otvorim vrata od ulaza, kad tamo prva stepenica je visoka meni do bedara, skoro nemoguće da zakoračim, a uz to, postoji neka ograda i samo maleni kockasti prolaz kroz koji se trebam provući da dođem do stana. Nekako jedva uspijem zakoračiti na tu stepenicu i krenem kroz taj mali otvor i želim proći, ali ne mogu jer mi se zaglavio ruksak. Ja guram naprijed, a ruksak mi ne da da prođem. Jedva održavam ravnotežu jer je stepenica tako visoka, a taj prolaz tako uzak i već sam na pola prošla, ali ruksak je prevelik i zapinje. Ne mogu opisati koji osjećaj agonije je bio taj pokušaj prolaza kroj taj otvor. Osjećala sam težinu i veličinu tog ruksaka koji me sprječava da prođem i da odem do stana i probudila sam se u takvoj boli, umorna s izrazito ukočenim ramenima.
Mislim da nisam mogla dobiti jasniji znak da se rješim "prtljage" i da je put kojim mi kultivatori idemo dosta uzak. Učitelj nas podučava upravo po tim pitanjima, kao u Bitno za daljnje napredovanje:

Nadam se da će ovo moje iskustvo pomoći i drugim praktikantima u kultiviranju.

Heshi.