Poezija

Odiseja kultiviranja

Poput Odiseja, koji je nakon Troje dugo plovio,
lutao i tražio put kući, ka otoku Itaki,
tako i mi kultivatori putujemo i lutamo ovim svijetom
tražeći put vječnome, praiskonskom domu svome.
Poput sirena, što mamile su i ometale Odiseja svojim čarima,
tako i nas mame i ometaju čari i mamci ovoga svijeta,
poput slave, moći, ugleda, bogatstva, užitaka, ... .
Poput jednookog diva Kiklopa koji je zatočio Odiseja u svojoj pećini,
tako i nas kultivatore, naša karma, zla bića i demoni drže zatočenicima
ovog svijeta, odvraćaju od pravoga puta, ispravnog učenja i Učitelja[1].
Poput boga vjetra Eola, koji je uzalud Odiseju dao vreću punu vjetrova,
za brz i sretan povratak kući na Itaku,
tako se i nama daju božanska učenja, koja neki vrijedno studiraju
i prakticiraju, a neki se samo slatko smiju, rugaju i pljuju na to.
Poput Penelope, koja je vjerovala Odiseju i čekala ga,
hrabro i strpljivo odbijala i prkosila proscima na Itaki,
tako i mi vjerujemo našem Učitelju, ne damo se zavarati
lažnim učenjima, odupiremo se pritiscima i progonima,
ukrcavamo se na Fa[2] brod i s Učiteljem za kormilom,
vraćamo se praiskonskom domu svome.