Kulturna tradicija

Kineska kulturna tradicija: Priča o bježanju od kiše

Kada sam bio dječak, moja majka mi je ispričala mnogo priča. Jedna od njih još uvijek mi živi u sjećanju, čak i nakon više od pedeset godina. Mnogo sam naučio iz ove priče i želim ju podijeliti sa svojim dragim praktikantima.

Jednog ljetnog dana, odjednom je počela padati jaka kiša. Ljudi koji nisu uspjeli na vrijeme doći do svojih kuća, trčali su u skrovišta da bi izbjegli kišu. U skrovište je ušlo i dijete, natopljeno kišom, kako bi pobjeglo od kiše. Čim je dijete došlo pod nadstrešnicu, dogodilo se nešto neobično. Glasan, zaglušujući grom i munja su dolazili iz daleka. Tada je nastavilo tutnjatati baš iznad nadstrešnice. Odrasli su se tresli od straha. Jedan od njih je krivio dijete da je sa sobom donio munju i grom i rekao je djetetu da napusti skrovište.

Kiša je padala sve jače i čak je još i više grmilo. Dijete nije moglo otići. Čovjek je sve više sumnjao da dječak ima nešto s gromom i smatrao je da se jedino mogu spasiti ako dječak napusti sklonište. Galameći, tražio je od dječaka da napusti sklonište. I drugi ljudi su mu se pridružili u namjeri da istjeraju dijete iz skloništa. Suznih očiju, bespomoćno dijete nije imalo izbora već je izašlo na kišu koja je lijevala. Kada je dječak odmakao od skloništa, munja je pogodila sklonište i sravnila ga sa zemljom. Kiša je stala i prestalo je grmiti. Dijete se nepovrijeđeno vratilo kući.

Ljudske su misli pokvarene, dok su Bogovi i Buddhe dobrodušni. Da su ljudi dopustili djetetu da se zajedno s njima skloni od kiše, možda bi izbjegli smrtnu kaznu i preživjeli kao i dijete. Usprkos tome, propustili su priliku koju su im dali Bogovi i Buddhe i na kraju su umrli. Uistinu, dobro i zlo se nagrađuju i kažnjavaju. Razlika između života i smrti upravo ovisi od samo jedne misli.

Prevedeno s engleskog:
http://www.clearwisdom.net/emh/articles/2005/11/12/66806.html